Vječiti zaljubljenici u prirodu i planinarenje, mladi Nikšićani Milan Trebješanin, Mićko Đurović, Marko Ražnatović i Andrija Mijušković uspjeli su da u stranice već bogate planinarske biografije upišu i osvajanje čak tri crnogorska planinska vrha u istom danu- Bobotov kuk, Prutaš i Planinicu. Kako ističu, koliko je zadovoljstva na kraju bilo u njima i koliko težine u stopalima najbolje govori podatak da je uspon trajao 17 sati i pet minuta, a da je ukupna nadmorska visina koju su popeli bila 2.639 metara. U jednom su saglasni, mnogo je lakše pobrojati i napisati sve uspone, nego li popeti ih ali su zadovoljstvo i osjećaj kad osvoje sve što zamisle - neopisiv. Ispričali su nam Milan, Mićko, Marko i Andrija, kako je sve teklo tog julskog jutra.
- Još jedna epizoda traganja za mirisom divljine je počela. Brige su ostale daleko za nama, a ispred su se pružali horizonti, strpljivo čekajući da ih osvojimo. Put utkan znojem, prelijepim pogledima i tišinom koja nam počesto nedostaje je bila naša misija. Za nas koji planinu otimamo od svakodnevne egzistencijalne trke, subota veče je specijalan momenat. Momenat prožet iščekivanjem, prožet uzbuđenjem i osjećajem da je sve na svom mjestu. To subotnje veče smo stigli, duži dio noći proveli na Sedlu, a prije svitanja, oko 4.20, naše novo pješačko putovanje je počelo. Ćutali smo, a u svima nama je bio isti osjećaj. Dok mnogi ljudi spavaju svoje prve sate, mi ih planinarimo - pričaju momci koji imaju i svoju grupu simbolično nazvanu „Sa nama do vrha”.
Kako navode, prve stanice su im bile Uvita greda i Zeleni vir, a prva velika destinacija Bobotov kuk.
- Nijesmo željeli da to bude krajnji domet našeg dana. Sa krilaticom „carpe diem” u stopalima, sa Bobotovog kuka smo otišli na Samar, a sa njega na Škrčko ždrijelo. Škrčko ždrijelo je bilo uvertira za uspon na Prutaš, odakle smo se spustili u Škrku i popeli Planinicu. Planinica je bila poslednja destinacija toga dana, odakle smo se spustili na početnu tačku, odnosno Žabljak. Zaista smo cijele sebe dali da bi ovaj put postao dio naše planinarske biografije. Sada, uz njegov pisani trag, vjerujemo da ćemo ga i ponoviti, a da će više ljudi sa nama savlađivate sebe, savlađujući uspone - poručio je Milan Trebješanin.
S. RADEVIĆ
Susreti za pamćenje
Milan, Mićko, Marko i Andrija ne kriju da u osvajanju vrhova nikad nisu bili sami.
- Vrijeme je bilo sunčano, a planinarskom terminologijom rečeno - težina ture „teška”. Na ovom putovanju nijesmo bili sami. Povremeno su nam se pridruživale divokoze i druge životinje. No, koncentracija uvijek mora da bude na nivou. Ipak, ponekad bi sreli i naše poznanike i prijatelje, sa kojima dijelimo ljubav prema planinarenju, odnosno osvajanju planinskih uspona - pričaju Trebješanin, Đurović, Ražnatović i Mijušković.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.